Današnja recenzija će u potpunosti biti posvećena posljednjim minutima šeste epizode Igre Prestola koju su Beniof i Vajs šaljivo nazvali “Nesagnuti, nepokoreni, neslomljeni”. Razlog za to je vrlo jednostavan a riječ je, naravno, o činu silovanja Sanse Stark.
SILOVANJE KAO NORMA I OPRAVDAN ČIN
S obzirom da je silovanje postalo norma ove serije, odnosno pravilo radije nego izuzetak, njime se neću baviti kao takvim, kao jednim kontroverznim, varvarskim i nasilnim činom, nego kao narativnim elementom koji u potpunosti poništava drugotrajnu izgradnju jednog kompleksnog lika. Dakle, problem nije u činjenici da smo ponovo bili svjedoci još jednog silovanja u nizu (ruku na srce, kada je ova serija u pitanju niti nam je ovo prvo silovanje niti je posljednje), problem je što je od svih likova baš Sansa Stark bila žrtva istog. Koliko ova djevojčica mora još da propati, koliko tereta da podnese, koliko psihopata da osjeti na svojoj koži da bi se iskupila za jedan momenat dječijeg zanosa u kojem je naivno stala na stranu Džofrija, princa kojem je bila obećana? Da li je djevojčica koja je sanjarila, kao što sve djevojčice ovog svijeta to rade, da će jednog dana postati kraljica i biti žena blistavog princa zaista zaslužila sve što joj se do sada desilo i što će joj se, po svemu sudeći, nastaviti dešavati bez obzira na ogromni razvoj koji je prošla u posljednjih nekoliko sezona? Da li su sve žene ovog svijeta koje su se u jednom trenutku u toku puberteta zaljubile u dječaka za kojeg se kasnije ispostavilo da je u najboljem slučaju loš čovjek a u najgorem psihopata, zaslužile da im se do kraja života zbog te jedne greške u procjeni karaktera dešavaju loše stvari? Da li su sve te žene zaslužile da budu silovane? Sudeći po reakciji publike na današnju epizodu po raznim forumima i internet grupama, jesu.
To je, dragi moji, svijet u kojem živimo. Svijet u kojem je silovanje sasvim opravdavan čin. Pitam se samo postoji li još neki horor kroz koji Sansa Stark mora proći (iz ovog ili onog razloga) jer ako postoji, molim vas uradite to odmah i da završimo više s tim! Jer ja ovo više ne mogu gledati. Ako je poenta ove epizode bilo izazivanje još jedne kontroverze, šoka ili šta god da je postao sinonim za Igru prestola, o kojima će fanovi brujati po interenetu, mišljenja sam da su tvorci ove serije u tome apsolutno uspjeli. Međutim, da li je to zaista jedina poenta Igre prestola, serije koja sada jedva da podsjeća na knjigu po kojoj je nastala? Da li je usiljena spektakularnost postala jedina vrijednost ovog djela? Nije i ne smije to da bude. Sa ovom epizodom kvalitet Igre prestola, serije pune potencijala, je upropašten. Znam, opet se nećete složiti sa mnom, ali da smo željeli priču ispresijecanu šokovima stvorenih s ciljem šokiranja publike naviknute na senzacionalizam koji poništava prethodno uspostavljen narativ tako urušavajući sopstveni kredibilitet, mogli smo gledati španske i turske serije kojih imamo na pretek.
No, dobro. Sansa je izgubila nevinost. Silovanjem. Sada se i Tirion s punim pravom može posmatrati kao najbolja stvar koja joj se ikad u životu desila. A možda bi joj bilo bolje da je pobjegla sa Sandorom Klegejnom onda kada joj se za to ukazala prilika.
Da stvar bude još gora, svjedok silovanju za gubitak nevinost je bio Teon, jedan od glavnih krivaca za pad Vinterfela i Crveno vjenčanje, a prema Sansinom uvjerenju i osoba koja je zapalila njenu braću, Brena i Rikona. I šta sad? Šta su postigli s tim osim šokantnog kraja epizode? Šta može da se desi, a da opravda brutalno prekrajanje počinjeno njenom liku? Nova Sansa koja je dobila razlog da se osveti porodici Bolton? Zar otkidanje glave Roba Starka, zašivanje jezovuka na njegovo tijelo, presijecanje grkljana Ketlin Stark, pokušaj ubistva Džona Snoua, zaposijedanje Vinterfela, masakriranje trudne Talise i još nerođene bebe, Edarda Starka, nije bilo dovoljno?
Najgori momenti epizode:
-“Cock merchant” momenti….
– Svaki put kad Obara progovori
-Mirsela se zaljubila u neprijatelja. Da li to znači da će uskoro biti silovana?
-Suđenje Lorasu Tajrelu
-Arja i dalje pere mrtvace. Zahvaljujući tome Bravos sada zauzima prvo mjesto na listi gradova u kojima se ne dešava ama baš ništa. Mirin je tako pao na drugo mjesto. Tamo se barem nešto dešava. Na primjer, otvorene su gladijatorska borilišta. Doduše trebalo nam je šest epizoda da do toga dođemo ali…
-Fabrikacija Sansine priče. Treba li napominjati da je ona u knjizi i dalje djevica i da živi srećna u Vejlu?
Najbolji momenti epizode:
-Bejliš je konačno naglas rekao ono na šta godinama sumnjamo – njegov cilj je Sjever, Vinterfel, te titula gospodara Sjevera, odnosno, sve što je nekad zakonito pripadalo Nedu Starku.
-Sersino pomračenje uma
-Sansina konfrontacija sa Mirandom
Najbolji citat:
“I am Sansa Stark of Winterfell. This is my home. And you can’t frighten me.”
Sjever pamti Sansa Stark, i ovoj farsi će brzo doći kraj. Ako se Beniof i Vajs dozovu pameti i prestanu fabrikovati zaplete i događaje bez ikakvog smisla i logike.
Tekst napisala: Monika Ponjavic
Ocjena: 3/10
Monika Ponjavic 